Jadi jedne žene

Moje ime nije bitno, barem ne ovdje. Bitno je ono što moja duša ima da kaže, da istrese u ove redove.

16.12.2013.

Gdje sam stala...

Gdje sam ono stala? Kod početka kraja?

Da, bio je oktobar, upisala sam fax koji sam željela. Na dan mog prijemnog zvao me je, zvo je da se vidimo. Sjećam se kako su mi samo ruke drhtale. ali otišla sam, kao i svaki put. Ako se dobro sjećam popili smo kafu u "FIS"-u. Ta sjećanja su mi već nekako izblijedila. Ne znam ni kako smo se uopšte tada pomirili, ali jesmo. Mjesec, dva je sve bilo OK, kako ono... Ljubav kao na filmu, tepali su dok su pričali, a poznanici su im se zbog toga smijali...

A onda opet ljubomora, opet posesivnost, samo sada još veća, još gora, još teža. Nisam smjela čini mi se ni disati bez njegovog znanja. Za sve sam se morala javiti, nazvati, opravdati. I tako je to trajalo neka tri mjeseca. U neka doba je shvatio da sam zaista trudna i da sam zaista odlučila roditi to dijete. I tu je počela njegova borba sa mnom, njegov silni napor da me nagovori da se odreknem tog djeteta. Govorio je kako nemamo gdje, kako je on ostao bez posla (a par godina poslije sam saznala da je dao otkaz na poslu), bio je tu 1001 razlog zašto. Ja sam samo šutila i slušala i odlučila tjerati po svome, protiv sviju ako treba, pa i protiv njega.

15-ak dana prije mog poroda pozvala sam ga da konačno stavimo karte na sto. Sjeli smo kod moje prijateljice (jer sama s njim već dugo nisam smjela počinjati te teme, zbog njegove agresivnosti prema maeni). Pričao je o dobrom party-u koji je bio noć prije negdje na Igmanu, o filozofiji, o nekakvim filozofima. Na kraju sam samo rekla STOP, došli smo da pričamo o nama. Šta s nama? Šta s djetetom? Šta uopšte? Tu se obrušio njegov jezik na mene, hrpa uvreda i samo jedna rečenica koja me je dovela do toga da sam ja prevrnula, što kažu, očima. "Možda dijete i nije moje." To isto dijete se okrenulo u meni, a ja sam samo vidjela svoju ruku kako ide prema njegovom licu. Šamar, šaka, ne sjećam se više. Znam da smo svi ostali u šoku, jer ja nikad nisam bila ta koja radi nešto takvo ili slično.

Sjećam se da sam mu dala tačno 10 sekundi da napusti stan... I otišao je s vrata pitajući me treba li mi prevoz kući...


Stariji postovi

Jadi jedne žene
<< 12/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031